Naslovnica Savjeti Video: Zmije i planinarenje

Video: Zmije i planinarenje

Gorštaci

Dolaskom toplog vremena priroda se budi, a s njome i mnogi njezini stanovnici. Od svih životinja koje prebivaju u našoj okolini, mnogima najveću nelagodu izazivaju zmije. Možda je to utjecaj brojnih priča, filmova ili prirodni strah, no prava istina je mnogo složenija i manje opasna.

Zmije su hladnokrvne životinje koje su aktivne prvenstveno kada ima dovoljno topline u okolini. Kao i mi, obožavaju toplinu sunca i vole se smjestiti na lijepo mjesto te malo odrijemati. I upravo tada najčešće se desi neugodan susret. Iznenađenje izaziva strah, a strah obrambenu reakciju tj, ugriz.

Srećom, ni jednoj zmiji nije u interesu ugristi čovjeka. To je sa stajališta zmije posve rastrošan čin, jer zmijski otrov nije jednostavan za proizvesti. Stoga su i mnogi ugrizi takozvani suhi ugrizi, bez uštrcanog otrova. No to ne znači da ne treba otići liječniku. Naprotiv, svaki ugriz zmije treba se tretirati kao da je ubrizgan otrov te pozvati pomoć. No krenimo redom. Prije svega, nisu sve zmije otrovne, naprotiv. Na našem području živi 16 vrsta zmija od kojih su 3 otrovne. U otrovne zmije spadaju poskok, riđovka te planinski žutokrug.

Poskok

Možda najprepoznatljivija zmija našeg prostora, poskok je gotovo legenda. Odrasli primjerci narastu od 60 do 80 cm, dok mužjaci mogu narasti i do 100cm. Krasi ga prepoznatljiv rog na nosu. Tijelo je relativno debelo, a boja može biti siva, sivosmeđa ili crvenosmeđa. Druge varijacije postoje ali su rijetke. Na leđima ima prepoznatljivu cik-cak šaru. Najviše voli suha područja s puno sunca, stjenovite predjele s niskim raslinjem. Prisutan je u velikom broju na nekim planinama na sjeveru Hrvatske (Kalnik, Ravna Gora) te duž Dalmacije (Biokovo, Dinara, Velebit). U proljeće i najesen je aktivan danju a ljeti u sumrak i noću. Ponekad zalazi na niže drveće i grmlje u potrazi za plijenom stoga treba paziti ne samo na put pred nama nego i na okolno raslinje. Očnjaci mogu biti dugi do 1cm. Otrov mu je jak, on je najopasnija europska otrovnica, no danas se rijetko umire od njegovog ugriza (opasan je ugriz u vrat i lice). Poskok ne voli vodu te to može poslužiti da ga se otjera, ponekad par kapi već daje željeni učinak.

Wikipedia

Riđovka

Druga na listi otrovnih zmija, riđovka nije toliko spominjana kao poskok no moguće ju je vrlo lako sresti, osobito na sjeveru. Odrasli primjerci idu od 65 do 90cm, ženke veće od mužjaka. Deblje tijelo, spljoštena glava te izražena šara na leđima. Boja tijela varira u nijansama sive i smeđe. Nalazi se u raznim staništima, barama, ravnicama, rubovima šuma, otvorenim poljima, močvarama. Ima ih i u planinama i nizinama. Većinom su aktivne danju i hrane se malim sisavcima, žabama, gušterima. Otrov im je snažan, ali ne toliko opasan kao kod poskoka. Očnjaci su dugi oko 4mm. Otrov izaziva bol, oticanje, razaranje tkiva te mučninu i povraćanje. Ugriz nije opasan za zdrave osobe no preporuča se odlazak liječniku.

Wikipedia

Planinski žutokrug

Najmanje spominjana otrovnica našeg područja, manjeg je rasta, oko 50cm. To je mala debela zmija uske glave, sa šarom na leđima. Boje idu od sive do smeđe. Obitava na većim visinama preko 1000m nadmorske visine, na kamenom terenu s manje vegetacije. Otrov je slabiji od ostalih europskih ljutica no lako se zamjeni s riđovkom te treba biti oprezan. U većini ljudi ugriz izaziva lokaliziranu bol i povraćanje, a sam oporavak je brz.

Wikipedia

Kao što vidite, većina naših zmija je zapravo bezopasna, tek 3 vrste su opasne. No u svakom slučaju najbolje je pridržavati se nekih pravila kako bi se izbjegle neugodne situacije.

  • promatrajte kuda hodate
  • ne stavljajte nogu ili ruke na mjesto koje ne vidite (panj, iza drveta, u grm, pukotine u stijeni)
  • ukoliko se nalazite na rizičnom terenu budite glasni, zmije će najčešće osjetiti vibracije i pobjeći
  • ukoliko dođe do susreta ostavite zmiju na miru, ne radite nagle pokrete i zaobiđite je na sigurnoj udaljenosti

U slučaju ugriza zmije potrebno je obavezno kontaktirati Centar 112

Ukoliko dođe do ugriza najbitnije je ne paničariti. Pokušajte prepoznati da li vas je ugrizla otrovnica. Otrovnice imaju istaknute šare, zdepasto tijelo i šiljatu glavu. Pogledajte ranu, vidite da li ima tragova otrova. Maknite se od zmije, nemojte je loviti. Mjesto ugriza isperite vodom, dezinficirajte i zaštitite no nemojte prejako stegnuti.

Ukoliko se sumnja na ugriz otrovnice sjednite ili lezite te se smirite. Bitno je usporiti rad srca i ulazak otrova u organizam. Nemojte zarezivati ranu ili isisavati otrov ustima, to može dovesti do bržeg širenja otrova. Postoje tehnike i sredstva za isisavanje otrova no za njih je potrebna obuka. Također nemojte sami na sebi primjenjivati protuotrov. Sama reakcija na protuotrov može biti vrlo ozbiljna i svaka primjena protuotrova mora biti pod nadzorom liječnika.

Bitno je što prije stupiti u kontakt sa službom za spašavanje kako bi u najkraćem roku dobili medicinsku pomoć. Prilikom razgovora dajte im što detaljniji opis zmije, opis okolnosti u kojima se nalazite te simptome koje osjećate. Pokušajte biti mirni i ne kretati se te postupajte u skladu s uputama spasitelja. Upravo zato je potrebno paziti da je baterija mobitela uvijek bar dijelom puna te ne planinariti sam.

Svake godine desi se nekoliko neugodni susreta sa zmijama. No svi su posljedica instinktivne reakcije na strah, mi dolazimo na teren zmija te ukoliko nisu svjesne našeg prisustva na vrijeme reagiraju obrambeno. Zmije nisu bića kojih se trebamo plašiti, već im se trebamo diviti. Naravno, sa sigurne udaljenosti (P.S. snimanje selfi-a sa zmijama je izrazito loša ideja)

Izvori: hzjz.hr, zadweb.biz.hr

Vezani članci

Nastavkom upotrebe ovih stranica ili klikom na gumb "Prihvaćam" pristajete na pohranu i pristup kolačićima. Prihvaćam Saznajte više