Nedjeljno jutro dočekalo nas je hladno i tiho, savršeno za kratki izlet na planinu. Dok mnogi kreću prema najvišem vrhu Ivanščice i planinarskom domu koji se tamo nalazi – mjesta koja su često prepuna ljudi i gužve na stazama – mi smo izabrali mirniju, rjeđe korištenu rutu. Krenuli smo kroz stari kamenolom, nastavili prema vidikovcu Generalski stol, a potom stigli do prostrane livade Vučikovec. Uživali smo u tišini i svježem zraku, a nakon što smo upili ljepote tog dijela planine, vratili smo se istim putem.
Kroz stari kamenolom – početak avanture
Prvi dio ture vodio nas je ravno kroz stari kamenolom. Okružen visokim, oštrim stijenama i širokim sjenama, taj dio staze odmah daje potpuno drugačiji osjećaj od klasičnih šumskih puteva. Snijeg je bio svjež i netaknut, a kako nismo sreli nijednog planinara, sve je djelovalo nestvarno tiho. Kamenolom je u zimskim uvjetima posebno dojmljiv – kombinacija bijelog snijega i tamnih stijena stvara dramatičan kontrast i dodaje osjećaj avanture.
Uspon prema Generalskom stolu
Nakon kamenoloma započeo je najugodniji dio uspona – široka, prohodna cesta okružena gustim borovima. Između tamnih grana probijale su se prve zrake sunca, sve jače kako smo se penjali. Svakim korakom izlazili smo iz hladne sjene i ulazili u topliji, sunčani dio planine.
Na putu smo ugledali nekoliko divokoza koje su prelazile iznad kamenoloma. Tihe, brze i elegantne, samo su na trenutak zastale i zatim nestale među stijenama. Taj prizor učinio je uspon još posebnijim.
Kada smo stigli na vidikovac Generalski stol, pogled je bio nevjerojatan. Ispod nas se pruža Zagorje i Lepoglava, a u daljini se kristalno jasno vide slovenske Alpe. S desne strane pogled hvata zasnježenu Ravnu goru, a prema istoku se proteže ravnica prema Varaždinu i čak Mađarskoj. Sunce je grijalo taman toliko da smo mogli ostati dulje, u miru, upijajući svaki detalj krajolika.
Livada Vučikovec – zimski bijeli mir
Nakon uživanja na vidikovcu nastavili smo prema livadi Vučikovec, širokoj ravnici smještenoj na blagom dijelu padine. Sve je bilo prekriveno snijegom, a livada je djelovala gotovo čarobno – svježi snijeg škripao je pod nogama, a naše stope ostavljale su prve tragove toga dana.
U toplijim mjesecima, Vučikovec je poznata po svojoj bogatoj vegetaciji, uključujući rijetke zagorske orhideje koje rastu na očuvanim obroncima planine. Ljeti livada je šarena i mirisna, dok zimi sve to skriva debeli bijeli pokrivač. I upravo ta tišina, prostranost i svježina snijega čine zimski Vučikovec posebnim – mjesto koje poziva na predah i kontemplaciju. Pogled se proteže prema zasnježenoj Ravnoj gori, Varaždinu i dalekoj Mađarskoj, a zimski dan čini sve vedrim i spokojnim.
Povratak
Nakon što smo se zadržali na livadi, vratili smo se istim putem kojim smo došli. Kroz borovu šumu, uz rub kamenoloma, sve do početne točke ture. Nismo se ponovno penjali na Generalski stol – pogled koji smo već doživjeli bio je dovoljan da ga ponesemo sa sobom cijeli dan.
Ukupno smo prešli oko 10 km laganog hoda, nešto manje od tri sata. Tura je bila jednostavna, ali vrlo raznolika – kamenolom, borova šuma, sunčani vidikovac i mirna snježna livada. Cijelim putem nismo sreli druge planinare, pa je osjećaj pripadnosti planini bio potpuno osoban. Nedjelja provedena na Ivanščici još je jednom pokazala da ne moraš ići na najviši vrh da bi doživio nešto posebno – dovoljno je odabrati pravu stazu i prepustiti se tišini i ljepoti prirode.
