Triglavski narodni park (TNP) suočava se sa sve većim brojem posjetitelja, što otvara ozbiljna pitanja o održivosti, sigurnosti i očuvanju prirode. Uprava parka razmatra mogućnost uvođenja ograničenja za uspon na Triglav, kako bi se spriječila prevelika opterećenost staza i osjetljivih planinskih ekosustava.
Povećan posjet – znak upozorenja
Ove godine bilježi se značajan rast broja posjetitelja u dolinama i visokoplaninskim područjima. Najposjećenije lokacije, poput Tamara, Martuljških slapova, slapa Peričnika, Pokljuke, Bohinja i doline Soče, svakodnevno privlače tisuće ljudi. Procjenjuje se da TNP godišnje posjeti više od milijun i pol turista.
To znači da okoliš i infrastruktura više ne mogu podnijeti takav intenzitet posjeta bez trajnih posljedica po prirodu i iskustvo samih planinara. Uprava parka stoga ističe potrebu za sustavnim pristupom upravljanju posjetima i uvođenjem jasnih mjera kontrole.
Dosadašnji koraci i učinci
Jedan od uspješnih primjera već provedenih mjera jest ograničenje pristupa automobilima u dolini Vrata. Novi prometni režim smanjio je gužve i omogućio mirniji doživljaj prirode. Na Vršiču su testirane rampe koje razdvajaju tranzitni promet od posjetitelja, iako su u prvim danima primjene izazvale prometne zastoje.
Slični modeli razmatraju se i za druge dijelove parka, poput izvora Soče ili doline Lepene, gdje pritisak posjetitelja također postaje zabrinjavajući.
Zašto baš Triglav?
Triglav, kao najviši slovenski vrh i nacionalni simbol, svake godine privlači desetke tisuća planinara. Procjenjuje se da se na njega popne i do 70 tisuća ljudi, najviše tijekom ljetnih mjeseci i vikenda. Takva koncentracija posjetitelja često dovodi do gužvi, čekanja i napetosti među planinarima.
Osim narušavanja planinskog doživljaja, javlja se i povećan rizik od nesreća, trošenja staza i onečišćenja. Mnogi iskusni planinari upozoravaju da je gužva postala jedna od najvećih slabosti uspona na Triglav.
Kako regulirati uspon?
Jedan od prijedloga koji se razmatra jest uvođenje sustava rezervacija za uspon, uz ograničenje broja dnevnih posjetitelja. Takav sustav omogućio bi ravnomjerniju raspodjelu posjeta i smanjenje gužvi na vršnim dionicama.
Druga mogućnost jest ograničavanje pristupa određenim izletištima, uvođenje nadzora pristupnih ruta te regulacija boravka u planinskim domovima.
No, sve te mjere zahtijevaju pažljivo planiranje, široku javnu raspravu i podršku lokalnih zajednica. Riječ je o nacionalnom simbolu, pa se odluke moraju donositi transparentno i uz pojašnjenje koristi koje takve regulacije donose — od očuvanja prirode do povećanja sigurnosti.
Zaključak
Sve veći broj posjetitelja Triglavskog narodnog parka jasno pokazuje da je vrijeme za promjenu pristupa upravljanju tim prostorom. Regulacije, sustavi rezervacija i ograničenja pristupa nisu prepreka slobodi planinarenja, nego nužnost ako želimo dugoročno očuvati prirodu i osigurati kvalitetno iskustvo za sve koji dolaze.
U konačnici, cilj nije zabraniti planinarenje, nego ga učiniti održivim – tako da i buduće generacije mogu doživjeti ljepotu Triglava onako kako to zaslužuje: mirno, sigurno i s poštovanjem prema planini.
