Trail running – trčanje kroz šume, planine i divlje predjele – jedan je od najbrže rastućih sportova današnjice. Nekada skroman, pristupačan i duboko povezan s prirodom, danas se sve češće suočava s promjenama koje, prema legendarnom Kilianu Jornetu, prijete samoj srži tog sporta.
Jornet, jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih gorskih trkača i ultramaratonaca u povijesti, posljednjih je mjeseci otvoreno progovorio o smjeru u kojem se trail running razvija. Njegova poruka je jasna: sport koji je nastao iz ljubavi prema planinama i slobodnom kretanju sve se više pretvara u zatvoreni sustav rezerviran za one s dubljim džepom.
Od lokalnih staza do globalnog spektakla
Prije dvadesetak godina trail running bio je prostor lokalnih entuzijasta – planinara, rekreativaca i trkača koji su se natjecali prvenstveno zbog osobnog izazova i užitka boravka u prirodi. Zajedništvo, jednostavnost i bliskost s planinama bili su važniji od rezultata, sponzora i medijske pažnje.
Danas je slika bitno drukčija. Velike međunarodne utrke, profesionalni timovi, televizijski prijenosi i snažni sponzori postali su standard. S jedne strane, to znači veću vidljivost i popularnost sporta. No s druge, donosi i probleme koje je sve teže ignorirati.
Rast troškova i gubitak pristupačnosti
Prema Jornetu, trail running sve češće postaje financijski zahtjevan sport. Startnine za prestižne utrke nerijetko prelaze nekoliko stotina eura, a kada se tome dodaju troškovi opreme, putovanja, smještaja i kvalifikacijskih bodova, sudjelovanje postaje luksuz koji si mnogi više ne mogu priuštiti.
Sport koji je nekad bio otvoren svima – bez obzira na godine, primanja ili podrijetlo – danas polako gubi tu univerzalnost. I to ne pogađa samo vrhunske sportaše, već i rekreativce koji žele sudjelovati u utrkama i biti dio zajednice.
Pritisak na lokalne utrke i organizatore
Poseban problem predstavlja sudbina manjih, lokalnih trail utrka. Takvi događaji, često organizirani volonterski kroz planinarske klubove i lokalne zajednice, sve se teže nose s administrativnim zahtjevima, osiguranjima i standardima koje nameće profesionalizacija sporta.
Posljedica je da se napuštaju zahtjevne, tehničke i autentične staze, a prednost dobivaju širi, „sigurniji“ tereni koji su lakši za kontrolu i komercijalnu eksploataciju. Time trail running gubi dio svog identiteta – avanturu, nepredvidivost i stvarni dodir s planinom.
Razvoj da, ali …
Jornet ne osporava potrebu za razvojem sporta. Naprotiv, priznaje pozitivne pomake, poput većeg uključivanja žena i širenja zajednice. No upozorava da rast ne smije biti isključivo komercijalan niti usmjeren samo na elitu.
Ključno pitanje, prema njemu, jest ravnoteža: kako razvijati sport, a pritom zadržati njegovu dostupnost, jednostavnost i povezanost s prirodom.
Više od sporta
Trail running nije samo natjecanje. To je način života, filozofija kretanja i odnos prema planinama. Kako sport nastavlja rasti, važno je zapitati se što zapravo želimo: još jedan spektakl rezerviran za privilegirane ili otvorenu zajednicu u kojoj je najvažnije poštovanje prirode i ljubav prema kretanju u planinama.
Foto: Wikipedia
